Zašto pišem?

zasto-pisem

Zašto pišem?

Skloni smo da počinjemo mnogo stvari, a da ih malo završavamo. Prevedeno na jezik pisanja, skloni smo da pišemo mnogo naslova i velikih slova i sjajnih početnih rečenica, ali ne i da stavljamo tačku i završimo započeto. Zato je važno da pitamo sebe zašto pišem, jer od pitanja zašto kreću svi odgovori.

Mnogo je razloga zašto bi neko mogao da poželi da dođe na radionicu pisanja i ovde ne želim da vam navodim vaše razloge, jer ne mogu, samo vi ih znate. Ali ću vam napisati svoje, možda vas inspirišu i pokrenu na pisanje.

Pišem zato što tako razumem šta osećam.

Pišem jer na taj načim bolje vidim realnost.

Pišem jer tako stvaram svetove koji ne postoje.

Pišem jer tako komuniciram sa ljudima.

Takođe pišem da bi jednog dana moje ćerke znale kako sam se osećala u nekim situacijama, ja kao žena i majka i kao neko ko piše ili stvara bilo šta. A i da bih ja znala kako sam se osećala nekada, da ne udaram ponovo o zid, ako baš nema potrebe i da podsetim samu sebe da budem hrabra, baš kao što i druge podsećam u knjigama.

 

Pišem jer tako odgovaram sebi na pitanja, a imam utisak da vremenom imam sve više pitanja.

Pišem jer mi nekada nije dovoljno ljudi koje znam, pa upoznam neke nove kroz likove koje napišem.

A nekada mi je i previše razgovora sa ovima koje poznajem, pa mi je potrebno da se nekih reši oslobodim kroz pisanje.

Pišem jer me opušta, uzbuđuje, plaši, zaljubljuje, dira, jer dok pišem drhtim i ne dišem ili istovremeno pevam i plačem.

Pišem takođe jer u tim trenucima se sećam trenutaka, proživljenih i pisanje mi omogućava da ih ponovo doživim i osetim, vidim i shvatim.

Ali nisam uvek znala da su ovo moji razlozi za pisanje. Nisam čak ni uvek znala da želim da pišem. I da mogu da pišem sve ono što želim.

Bilo je potrebno da napišem:

drame, kratke priče, kritike, eseje, novinske članke, prodajne tekstove za mnoge smislene i manje smislene stvari, promašene pesme, ljubavna pisma nikada poslata i ona u tuđim fiokama zarobljena, dnevnike, snove, seminarske radove, scenarija, slogane, objave, dijloge, dve knjige, mnogo dramskih adaptacija i za decu priča.

I sve to da bih danas bila ovde.

 

A gde to?

Na mestu i u trenutku u kom sam poželela da moje znanje o pisanju ima dodatnu svrhu. Shvatila sam u jednom trenutku da imam čudnu sklonost da mislim da ono što ja radim dobro, svi rade dobro. Možda me nisu dovojno hvalili kada sam bila mala, a možda prosto mislim da svi jesu sposobni da nauče i urade ono što vole i žele, posebno ako je to pisanje.

Onda sam shvatila da baš i nisam u pravu. I da je mnogima teško da sagledaju to što kreiraju, da slope u jasnu strukturu, da kreiraju plan, naprave cilj i uporno ga sprovode od početka do kraja.

Ali nije mi bilo dovoljno da samo želim da naučim nekoga alatima, to može da se pročita na netu. Ne. Poželela sam da budem pomoć i podrška za sve koji žele da ponovo ožive svoju strast za pisanjem i da napišu knjigu, priručnik, zbirku priča ili zbirku bilo kojih tekstova.

Mnogo je ljudi prošlo kroz Stavi tačku radionice. Kao što sam rekla različiti su razlozi za pojavljivanje i pisanje. Meni je uvek fokus bio na procesu, na tome kako se piše i koliko, koje blokade postoje i sl. Nikada nisam postavila cilj da neko uz moje mentorstvo kreira knjigu, celovitu i završenu. Zašto? Zato što nisam bila spremna da preuzmem odgovornost. A onda sam ovih dana shvatila da baš kao što u mojim interaktivnim knjigama se deli autorstvo, tako je i sa odgovornošću na radionicma. Ona pripada onome ko piše, koliko i meni.

Ako želite da preuzmete deo te odovornosti za svoju buduću knjigu koju ćete da napišete uz moju podršku, iskustvo i znanje, Stavi tačku radionice je polazište.

Na njoj ćete da shvatite šta želite da pišete.

Zašto do sada niste uspevali da započnete, nastavite ili završite tekst.

Koja je najbolja forma za temu koju ste odabrali.

Kako se grade struktura i likovi.

Koji su vam elementi potrebni za dobru priču.

I konačno, da bar 4 celovita teksta, kratke priče, dela buduće knjige koje ćete moći da razrađujete i kreirate do knjige u nadogradnji osnovne radionice.

Ako vas zanima da saznate više pišite mi.

Prolećni ciklu počinje 14.3.

Upis je otvoren, a broj mesta je ograničen.

Top