Priča o neukrotivoj priči – radionica kreativnog pisanja

kako-napisati-pricu

Priča o neukrotivoj priči – radionica kreativnog pisanja

 

Priča o neukrotivoj priči je  nastala je u okviru radionice kreativnog pisanja Stavi tačku. Priča govori o tome kako napisati priču. Na radionici se usvajaju teorijske osnove kreativnog pisanja kroz svakodnevne i nedeljne zadatke. Uz to se stiče navika redovnog pisanja, uče tehnike prevazilaženja blokada u pisanju i kreiranju i upoznaje sopstveni proces pisanja. Cilj je da se usvoji proces pisanja kratke priče, kao forme koja može da se koristi za objave na mrežama, blogovima ili dalje kreativno pisanje i rad, ali i postavi ideja za neku dužu formu koja se kreira na nastavku radionice 100 dana – reč po reč.

 

 

Bila jednom jedna neodlučna priča. Nije baš u potpunosti znala ko je i kako izgleda, samo je znala da je u nečijim glavama. Delove sebe često je gubila po papirima. Znala je da izleti u prolazu i da je niko ne primeti. A nekad su joj govorili da je baš dobra priča. Bila je veoma promenljiva, sveobuhvatna. Imala je i zmajeve i vile i magije na kile, a bila je toliko velika da je imala i prazninu. U nju su uskakale nove ideje, pa je svaki put bila malo drugačija. Nekad potpunija, nekad praznija, nekad neverovatna, često nedovršena. 

 

Kada je jednog dana pala na glavu malenoj devojčici, nadala se da će biti zabavno kao uvek do tad. Čekala je šta će njena mašta da ubaci u priču. Ali došla je kod neke čudne devojčice bez mašte. Ona nije želela da je doradi, samo je uzela papir i olovku da zapiše priču.

A priča se mnogo naljutila i malo uplašila, pa je htela da pobegne što pre ne bi li bila zapisana. Samo, postoji ta stvar sa pričama, što kad ih namamiš na papir, teško beže. Ako zapišeš početak, isto je kao da upecaš ribu, ostaje još samo da je izvadiš. Ali, kao što i riba zna da umakne, zna i priča. 

 

 

Ova priča je bila upecana na dobar stari „bila jednom jedna“ mamac. A ostatak priče je lebdeo iznad i ispod papira i sa obe njegove strane. A možda je i pogrešrila što je pala na glavu baš toj devojčici. O njoj se pričalo da baš toliko nije imala mašte da nije mogla ni da izbroji ovce pred spavanje. Ima ta stvar kod devojčica bez mašte, kažu da su uporne. Htela je da smesti priču na papir, kako god da je izgledala na kraju

Bila je to borba od sto dana, a priča je imala veoma lukave pomoćnike. Manjak Vremena, Manjak Volje i NEinspirisanost. Opaki su to momci bili i mnoge su savladali, ali devojčica se nije dala. Ipak, nije mogla sama, velika je to priča bila.

Utom, došla je Velika Tačka, koja je imala zadatak da stavi tačku na svaku priču, veliku i malu. Jurišala je hrabro kroz sve potrebne i nepotrebne delove priče ne bi li došla do srži. I kad je lepo upoznala Gospođu Ideju, zamolila je ljubazno da se malo konkretizuje ne bi li stala na papir. A Gospođa Ideja se onda jako naljutila jer kad bi bila jednostavna onda bi delovala glupo. A ona je imala prevelik nos da bi delovala glupo. Lepo joj onda Velika Tačka reče „dobro, poštovana Gospođo Pametna Idejo, vi jelte znate, kad ste tako pametni, kako ova procedura ide. Il’ će te se konkretizovati il’ idete u zaborav.“ Na to se Gospođa Ideja prenerazi jer ona nije volela reči koje počinju na z a završavaju se na aborav. Zato je malo promislila, primirila se i mirno skinula sve nepotrebne krpice. Na kraju je sama pristala i zapisala se na papir te je devočica mogla da je pogleda malo bolje. 

Ovo je priča o tome kako se ukrotila jedna neukrotiva priča. Ako sretnete usput još neku, da znate s’ kim imate posla.

 

Magdalena Nikolić

Top